Promena ponašanja: trag u otkrivanju oštećenja vida kod bližnjih

Oštećenje vida, odnosno nemogućnost poboljšanja vida korišćenjem naočara ili kontaktnih sočiva ne treba smatrati neizbežnim delom prirodnog procesa starenja.¹ Ono je više od gubitka sposobnosti čitanja slova na tablici za merenje vida, jer utiče i na našu sposobnost da vidimo u mraku i na brzinu kojom možemo da čitamo.

Osoba koja doživi oštećenje vida često to ni ne primeti, jer obično nauči da se s tim nosi i da se prilagođava promeni, posebno kada joj nije zahvaćeno i drugo oko. Stoga je važno da svi obratimo pažnju na sve očigledne promene u ponašanju članova porodice, prijatelja i kolega koji su potencijalni pokazatelji da im vid može biti oštećen.2

Jedan od najčešćih uzročnika oštećenja vida je razvoj očnih bolesti, koje su posebno česte kod starijih osoba. Bolesti poput senilne makularne degeneracije (eng. Age-related Macular Degeneration, AMD) i očnih bolesti povezanih sa dijabetesom, uključujući dijabetičku retinopatiju (DR) i dijabetički makularni edem (DME), uzrokuju oštećenje vida ukoliko se ne leče.3

  • čitanju knjiga, novina i nalepnica

  • proceni udaljenosti i prepoznavanju znakova

  • vožnji, posebno u uslovima slabog osvetljenja

  • prepoznavanju boja

  • prepoznavanju lica prijatelja i članova porodice

  • obavljanju poslova koji iziskuju vid na blizinu, poput kuvanja ili šivenja1,2

U ove promene ponašanja spadaju i:2

  • žmirkanje, naginjanje ili okretanje glave prilikom gledanja u predmete

  • približavanje predmeta čitanja, kao što su recimo knjige, očima

  • obazrivo obilaženje kućnog nameštaja i drugih prepreka

  • smanjenje aktivnog učešća u društvenim angažmanima i napuštanje kućnog okruženja.

Jedna od najrazornijih posledica oštećenja vida i progresije ovih oboljenja je gubitak nezavisnosti (samostalnosti). Kako oštećenje vida napreduje, članovi porodice mogu otkriti da njihova voljena osoba više ne može sigurno da kuva, čisti ili da se sama kreće po kući bez nepotrebnog rizika od pada ili povrede.2 Postoje i brojni dobro dokumentovani psihološki problemi koji se tiču oštećenje vida. Nije neuobičajeno da ljudi s takvim oštećenjem osećaju anksioznost - bilo u vezi s oštećenjem vida, ili u iščekivanju daljeg pogoršanja vida usled napredovanja bolesti - kao i frustraciju, smetnju i nelagodu zbog nemogućnosti obavljanja svakodnevnih zadataka.4,5 Kao posledica ovog gubitka nezavisnosti i sve veće socijalne izolacije, oko trećina ljudi s AMD-om ima klinički razvijenu depresiju.4

Važno je biti svestan promena u ponašanju koje se odnose na oštećenje vida, ne samo kod sebe, nego i kod drugih osoba, jer se iste ne prepoznaju uvek. U osnovi, promene u ponašanju trebalo bi da budu alarm za uzbunu da se potraži savet lekara, a svima se preporučuju i godišnji očni pregledi.1 Rana intervencija uz odgovarajući tretman i podršku dovešće do očuvanja vida i kvalitetnijeg i zdravijeg života.

Literatura:

  1. IAPB. Ageing and the Eye Dostupno na: https://www.iapb.org/learn/knowledge-hub/what-is-avoidable-blindness/ageing-and-the-eye/ ; Poslednji put posećeno: Oktobar, 2021.

  2. Lions Center for the Visually Impaired. Coping with Visual Impairment. Dostupno na: http://www.seniorvision.org/resources/coping-with-visual-impairment; Poslednji put posećeno: Oktobar, 2021.

  3. Flaxman SR, Bourne RRA, Resnikoff S, et al. Global causes of blindness and distance vision impairment 1990-2020: a systematic review and meta-analysis. Lancet Glob Health. 2017; 5:1221-1234.

  4. MedScape.Visual Impairment: Understanding the Psychosocial Impact. Dostupno na:Poslednji put posećeno: Oktobar, 2021.

  5. Hassell JB, Lamoureux EL, Keeffe JE.. Impact of age related macular degeneration on quality of life. Br J Ophthalmol. 2006; 90:593–6

KontaktOko svetalinkedinfacebooktwitterinstagramyoutubeO kompaniji RocheFokusna područjaKarijeraMedijiPričePolitika privatnostiPravna izjavaIzjava o zaštiti privatnostiPolitika kolačića