Tekst napisala dr. Anne Fung 
Group Medical Director, Genentech Ophthalmology Medical Affairs

U poslednjih nekoliko godina, napredak u lečenju potpuno je promenio  izglede za stanja kao što su bolesti srca, dijabetes, astma i očne bolesti.Zahvaljujući efikasnijim lekovima, često je moguće smanjiti opterećenje simptomima i poboljšati ishode lečenja, u meri koja je bila nezamisliva   pre samo nekoliko decenija. Međutim, ove prednosti se u potpunosti ostvaruju tek kada se primena tretmana nastavi prema planu lečenja.

U medicinskom smislu, koncept „komplijansa“ se odnosi na stepen pacijentovog pridržavanja preporuka o kojima je razgovarao sa svojim lekarom (na primer oko režima primene lekova ili promene načina života). Komplijansa je dinamično partnerstvo između lekara i pacijenta, a verovatnije je da će  se pacijenti pridržavati plana lečenja ako su uključeni u proces i odluke sa svojim pružaocem usluga, i ako ih podržava širi sistem.

Komplijansa je najvažniji pojedinačni faktor u postizanju najboljih mogućih ishoda za sve hronične bolesti. Dobra komplijansa maksimizuje efikasnost tretmana i obrnuto - loša komplijansa je razlog broj jedan  za loše ishode lečenja.1

Očne bolesti poput neovaskularne senilne makularne degeneracije (nAMD), dijabetičke retinopatije (DR) i dijabetičkog makularnog edema (DME), mogu dovesti do ozbiljnog oštećenja vida, pa čak i slepila, ali potpuno je moguće izbeći takve ishode kombinacijom ranog otkrivanja i intervencije. Samo u SAD-u, 25% slučajeva oštećenja vida nastalo je zbog  očnih bolesti koje se mogu lečiti.Tragično je saznanje da bi se toliko ljudi moglo (iz)lečiti od ovih bolesti samo ako bi imali blagovremen pristup lekaru i ako bi tražili negu.

Na primer, u slučaju nAMD-a svaki peti pacijent se ne pridržava propisane terapije.3 Među ljudima s DME-om nedovoljno korišćenje zdravstvenih resursa dobro je dokumentovan problem, a gotovo polovina pacijenata prijavljuje da nemaju adekvatnu negu oka duže od godinu dana.4

S obzirom na to da je sasvim jasno koliko je pridržavanje terapije značajno, zašto onda to i dalje predstavlja veliki izazov? Odgovor je da je to komplikovano pitanje sa mnogo faktora u igri.

Evo samo nekih od ključnih faktora koji mogu uticati na pridržavanje:1

  • Socioekonomski faktori: Socioekonomski faktori koji otežavaju pridržavanje terapije su ograničeni prihodi, nizak nivo obrazovanja, nestabilni životni uslovi, nedostatak porodične ili socijalne podrške, izazovi u transportu i zablude o bolestima i lečenju.

  • Zdravstveni sistem: Lekari i medicinske sestre, kao i zdravstveno osiguranje, i drugi lokalni pružaoci zdravstvenih usluga - svi imaju svoju ulogu. Potencijalne probleme predstavljaju nedostatak obuke za zbrinjavanje hroničnih bolesti i loše koordinisana infrastruktura.

  • Faktori povezani sa oboljenjem: Faktori povezani sa samom bolešću koji mogu uticati na pridržavanje uključuju brzinu napredovanja bolesti, ozbiljnost simptoma i prisustvo  komorbiditeta.

  • Faktori vezani za terapiju: Čak i kod vrlo efikasne terapije, na pridržavanje mogu uticati brojni faktori, uključujući složenost i trajanje lečenja, neposrednu korist, neželjene reakcije i prethodne neuspehe u lečenju. U oftalmologiji, na primer,  teret lečenja je veliki problem, jer određeni tretmani zahtevaju česte  posete lekaru i injekcije u oko.

  • Faktori vezani za pacijente: Stav, resursi, znanje, uverenja, percepcije i očekivanja neke osobe mogu  uticati na komplijansu. Faktori koji remete komplijansu uključuju frustriranost zdravstvenim sistemom, strah od zavisnosti od lečenja, mala očekivanja i skepticizam u vezi s hemikalijama i biotehnologijom.

Poboljšanje komplijanse zahteva predanost svih zainteresovanih strana: pacijenata, zdravstvenih radnika, industrije i kreatora politike.

Svetska zdravstvena organizacija (SZO) preporučuje fokusiranje na posebne intervencije za uklanjanje faktora koji se nepovoljno odražavaju na komplijansu, sa pristupima kao što su preraspodela resursa zdravstvenog sistema, skraćivanje lista čekanja na pregled, razmena informacija i stalna komunikacija pacijenta u lekara. Osim toga, nove tehnologije se mogu koristiti  za obrazovanje i uparivanje znanja s preporučenim aktivnostima.1

Zaposleni u kompaniji Roche aktivno istražuju načine kako da unaprede komplijansu. Naš oftalmološki tim posebno je zainteresovan za smanjenje tereta lečenja određenim lekovima za očne bolesti.

Održavanje terapije u toku hronične bolesti nije jednostavan zadatak. Ipak, kontinuirano lečenje je ključno s obzirom na široku lepezu efikasnih tretmana koji su sada dostupni i sve veći broj dokaza koji ukazuju na važnost komplijanse.

Zajedničkim naporima možemo zaista pomoći u dizajniranju lekova koji obećavaju i menjaju život za sve osobe s hroničnim oboljenjima.

Reference

  1. World Health Organization. Adherence to Long-Term Therapies: Evidence for Action. [Internet; cited August 2021]. Dostupno na:

  2. World Health Organization. Blindness and vision impairment. [Internet; cited August 2021]. Dostupno na:

  3. Droege KM, Muelther PS, et al. Adherence to ranibizumab treatment for neovascular age-related macular degeneration in real life. Graefe's Archive for Clinical and Experimental Ophthalmology. 2013; 251:1281-1284.

  4. Bressler N, et al. Underuse of the health care system by persons with diabetes mellitus and diabetic macular edema in the United States. JAMA Ophthalmol. 2014; 132:168-173.

  5. World Health Organisation. Universal eye health: a global action plan 2014-2019. [Internet; cited August 2021]. Dostupno na: http://www.who.int/blindness/AP2014_19_English.pdf?ua=1.