Najveća zadovoljstva u životu su često najjednostavnija: smejanje uspomenama iz detinjstva sa starim prijateljem, kupovina namirnica za porodičnu večeru, planiranje sledećeg odmora uz šoljicu kafe, onlajn dopisivanje sa rođacima koji žive u drugim gradovima ili drugim državama.

To su upravo aktivnosti koje Alchajmerova bolest krade i nikada ne vraća. Alchajmerova bolest može napredovati brže ili sporije ali pacijenti neizbežno gube pamćenje, sposobnost razmišljanja, planiranja, prepoznavanja čak i onih koji su im najbliži. Ceo njihov identitet se gubi i za svet i za njih same.

Helen Rochford-Brennan, predsedavajuća Evropske radne grupe osoba sa demencijom, govori o „usamljenoj, sumornoj vožnji na putu kući iz lekarske ordinacije” nakon što je saznala da ima rani početak Alchajmerove bolesti.

„Imala sam divnu karijeru, aktivan život i bilo je gotovo nemoguće prihvatiti da je sve to prošlost i da život nikada neće biti onakav kakav je bio”, kaže ona.

Demencija je jedan od najizazovnijih zdravstvenih problema 21. veka, s obzirom da pogađa oko 50 miliona ljudi širom sveta. Očekuje se da će se broj ljudi sa demencijom utrostručiti – što znači da će do 2050. oboleti više od 150 miliona ljudi.1

Trenutno se dijagnostikovanje AB u velikoj meri zasniva na kliničkim simptomima, uključujući kognitivno testiranje, pri čemu je ova bolest kod značajnog broja pacijenata dijagnostikovana kada je već uznapredovala. Simptomi se obično javljaju nakon 60. godine, iako ljudi sa određenim retkim genetskim mutacijama mogu razviti bolest i ranije. Dijagnoza AB zasnovana samo na kognitivnim merama je tačna samo u 70–80% slučajeva. Čak i sa metodama snimanja kao što su kompjuterska tomografija (CT), magnetna rezonanca (MRI) i pozitronska emisiona tomografija (PET), dijagnoza možda neće biti konačna.4

„To znači da je 25% porodica dobilo informaciju da jedan član njihove porodice ima Alchajmerovu bolest, a nema je”, kaže dr Jeffrey Cummings, iz Centra za zdravlje mozga Lu Ruvo klinike u Klivlendu (Klivlend, Ohajo). „Što takođe znači da do 25% ljudi koji učestvuju u nekoj vrsti kliničkog ispitivanja zapravo nema Alchajmerovu bolest.”

Razvijeni su novi testovi koji se zasnivaju na biomarkerima koji se nalaze u cerebrospinalnoj tečnosti (CSF), tečnosti koja se nalazi u kičmenom stubu i oko mozga. CSF deluje kao jastuk za kičmu i mozak, donosi potrebne zalihe iz krvi i odnosi otpadne proizvode moždanih ćelija.

Ova tečnost može da sadrži peptide koji su usko povezani sa Alchajmerovom bolešću: beta-amiloid i tau protein. U zdravom mozgu, beta-amiloidni peptidi se razgrađuju i nestaju; kod osobe sa Alchajmerom, oni se skupljaju i formiraju čvrste, nerastvorljive plakove. Tau je protein koji pomaže u održavanju stabilnosti unutrašnjeg skeleta nervnih ćelija (neurona) u mozgu. Ovaj unutrašnji skelet je u obliku cevi kroz koji se normalno transportuju hranljive materije i druge važne supstance iz jedne nervne ćelije u drugu. Kod Alchajmerove bolesti, akumulira se abnormalni oblik tau proteina i uzrokuje nestabilnost i raspadanje unutrašnjeg skeleta. Novi testovi za beta-amiloid i tau protein mogu da pruže kliničarima ključne informacije koje će im pomoći da postave bržu i tačnu dijagnozu.5

Biomarkeri su od ogromne koristi u dijagnostikovanju AB. Oni su objektivni parametri, mogu se ponavljati i nezavisni su od procene lekara.

Dr Jeffrey Cummings

Centar za zdravlje mozga Lu Ruvo klinike u Klivlendu

Iako ne postoji lek za Alchajmerovu bolest, da li zaista ima smisla da budete testirani i da Vam bolest bude dijagnostikovana? Odgovor stručnjaka je glasno „da”, iz više razloga. Tačna i što ranije moguće postavljena dijagnoza je „izuzetno važna”, primećuje dr Kamings.

„Znamo da se pacijentima bolest dijagnostikuje prekasno u toku njihove kliničke bolesti”, kaže on.

Iako su mnoge studije o lekovima koji su obećavali za AB imale negativne rezultate, istraživači su bili u mogućnosti da saznaju više o ovoj razarajućoj bolesti i da steknu dublje shvatanje kako da osmisle klinička ispitivanja i identifikuju koje pacijente treba uključiti u njih. Na primer, naučnici sada shvataju da pristup lečenju pacijenata u ranim stadijumima bolesti treba da se razlikuje od pristupa za one u kasnijim stadijumima.

Želimo da ranije identifikujemo pacijente, kako bismo mogli da što pre započnemo terapiju. Možemo ih uvesti u klinička ispitivanja i pre svega, možemo pomoći njima i njihovim porodicama da shvate o kakvoj bolesti je reč.

Dr Jeffrey Cummings

Centar za zdravlje mozga Lu Ruvo klinike u Klivlendu

Ono što je očigledno je da je, kao i kod karcinoma, rano otkrivanje i dijagnostikovanje Alchajmerove bolesti od vitalnog značaja. Što se ranije počne sa lečenjem, veća je verovatnoća da će pozitivno uticati na to kako bolest napreduje. Za klinička ispitivanja, saznanje da pacijenti koji učestvuju zaista imaju Alchajmerovu bolest, a ne drugi oblik demencije, uliva više poverenja u rezultate.

„Postoje terapije za lečenje Alchajmerove bolesti koja poboljšavaju simptome i koja često pomažu ljudima da bolje funkcionišu duži vremenski period”, kaže dr Rachelle Doody, globalni direktor odseka za neurodegeneraciju u kompaniji Roche. „A jedan od razloga za važnost ranog dijagnostikovanja Alchajmerove bolesti je prilika da učestvujete u kliničkim ispitivanjima koja mogu biti od koristi društvu u budućnosti.”

Za ljude sa Alchajmerovom bolešću, poput Helen, postoji stvarna vrednost u podizanju svesti o važnosti dijagnostikovanja i u učenju o dostupnim istraživanjima i kliničkim ispitivanjima koja mogu otkriti efikasne terapijske opcije i transformisati Alchajmerovu bolest.

„Uz tačnu dijagnozu i podršku, možemo živeti sa ovim stanjem”, rekla je ona. „Vidimo zajednice koje uključuju ljude sa demencijom zahvaljujući podizanju svesti. I kao zagovornik ovoga, nadam se da ću stvoriti bolji kvalitet života od kojeg svi možemo imati koristi. Ne, trenutno nemamo lek. Ali imamo nadu.”

Reference:

  1. World Health Organisation. Dementia. [Internet; cited 2019 Nov 13]. Available from:

  2. Alzheimer’s Association. Younger/Early Onset Alzheimer’s [Internet; cited 2019 Nov 13]. Available from:

  3. El-Hayek YH, Wiley RE, et al. Tip of the iceberg: assessing the global socioeconomic costs of alzheimer’s disease and related dementias and strategic implications for stakeholders. J Alzheimers Dis. 2019:70:321-339.

  4. Gaugler JE, et al. Characteristics of patients misdiagnosed with Alzheimer’s disease and their medication use: an analysis of the NACC-UDS database. BMC Geriatrics. 2013;13;137.

  5. Alzheimer’s Society. Dementia Update UK. [Internet; cited 2019 Nov 13] Available from:

M-RS-00001589